Milan Milutinović
Milan (Vojislava) Milutinovć, rođen sam u Beogradu 4.12.1966. godine, gde i danas živim i stvaram. Član sam klubova : „ Miodrag V Šijaković “,
od 1988. godine, književnog kluba „Jesenjin „ od 1996. godine, književnog
društva „ Libero Markoni “ od 2005 godine i „ Udruženja književnika Srbije „od 2003 godine.
Godine 2009. osvojio sam drugu pesničku nagradu za pesmu „Tuga„
književnog kluba „Branko Miljković“ iz Knjaževca i 2010. godine treću
nagradu na pedesetim majskim susretima u organizaciji književnog kluba
„ Đuro Salaj“ za pesmu „Na zidinama troje“
Objavljene knjige poezije:
- „ Krstarenje izvan vidokruga“ , 1997. godine u izdanju Saveza za
CDP Srbije,
„ Iskre duše“ , 1998 godine u 1998 godine u NU Vladimir Dujić.
„ Izvorišta“; 2000 godine Klub pisacaca „ Miodrag Šijaković“.
„ Šapat ptica ili odjeci tišine“, 2005 godine izdavača kuća Empirej.
„ Korak do „ ,2007. godine izdavačka kuća Empirej.
Pesme su mi objavljene i u časopisima:
„ Jesenjin „ , 1998 , 1999, i 2000 godine.
„Scena Crnjanski „ ,2005. ANP Empirej,
„ Libero Ars „ 2006. godine ANP Empirej,
„ Slobodna reč „ ,2007 godine ANP Empirej,
„Ruj“ časopis za duhovnu poeziju iz Užica 2008 godine.
„Baština“ časopis za književnost i umetnost u izdanju književnog
kluba „ Branko Miljković “ iz Knjaževca i u elektronskom časopisu
„ Heli Clerry“ veb zin 2009 godine.
Kao i u sledećim zbornicima:
„Nisam vise sam“ izdavač Ravera pres 1994 godine,
„Glasovi neba „ Saveza za CDP Srbije 1994 godine,
„Panonski galeb“ 2 i 3 kniževnog kluba Irod Larmi iz Subotice
1992 i 1993 godine,
- „ Pesme vremena“ u izdanju Yu poet festa Subotica Palić u ediciji
Fontana Logos 1994 godine,
„ Terazije – 26 pevanja i još ponečem“ Saveza za CDP Srbije
2003 godine,
- „Rođeni smo jednaki“ Saveza za CDP Srbije 2008 godine,
- „Mozaik“ mala antologija poezije izdavač Beofeniks,
- „Garavi sokak“ dvadeseti međunarodni susreti pesnika Inđija
2009 godine,
- „Lepotica u ćilibaru“ u izdanju biblioteke Branko Radičević
iz Žitišta 2009 godine,
„Vidovdanske besede Vučjak 2010 godine,
„Garavi sokak „ dvadeset prvi međunaodni susreti pesnika
Inđija 2010,
„Rudnička vrela“ zborniku književnog kluba Momčilo Nastasijević.
Sajtu „www poeta“ 2009 godine i na sajjtu „www.poetika.webnode.com“
2011 godine.
ATLAS
(ILI TI PROGNOZA VREMENA)
Vatra se kotrlja niz brdo
Nema više oblaka na nebu
Nebeski svod je pao po livadama
Na krovove kuća u korita reka,
Tanjir bele čorbe, pseću činiju.
Atlas se zgurio pod težinom čeličnih ptica
Brojnim izstraživačkim i špijunskim stelitima
Ruke mu drhte, tresu se u ritmu plime i oseke
Umorio se od samoće i ćutanja,
Tereta koji mu se useko u meso, kosti i srasta mu sa dušom.
Želeo je da predahne,
Razbaca pasulj,
Prevrne šolju i ubode želju,
Pogleda duplerice,
Pročita crnu hroniku i čitulje.
Da vidi ko letuje na Olimpu
Da li ima njegovih prijatelja
Među zvezdama željnih slave
Čuvaju li ga još u snovima
Na štitovim i dugim noževima.
Ima li neko među slugama da ga odmeni
Na tren, da okrene list vlastite knjige života
Pogleda utakmicu na Tv, ode na pecanje,
Prošeta se kroz tržni centar,
Popusi Havana cigaru.
Nehaje za rak pluća
Ozonsku rupu kroz koju
Može da vidi Mlečni put i prošlost
Detinjstvo majku,oca, kuću okrenutu ka zapadu
Voljenu zemlju okružennu tamom
REKA
Tečeš iz sećanja niz zemlju,kamen,pesak,
Iz juče u danas iz danas u sutra
Žedna u svakom gutljau
Kapljici,slapu,toku,talasu,
Vrtlogu, česmi,flaši, čaši.
Da napojiš iskrivljena i razjapljena usta
Reč nemu zapelu na gornjem nepcu
Mrvu suvu koja davi dušnik pri svakom zalogaju
U čorbi od zelja i praziluka daje život
Dok trnu mlečni zubi mladom mesecu
Koncetričnne krugove tamnih podočjaka
Pijanog Alasa od Šljivovice,Lozovace,
Travarice, Dudovače, snova i snova.
Oba plućna krila nabrekla od splavova,
Marina, sojenica, kupača, plivača.
Spušta se niz slezinu, bubrege, urinarni trakt.
U kapi kiše, ribljim očima, ogledalu od oblutaka i školjki
Posmatram svoje lice,pipam se po ramenim, grudima
U srcu, duši tražim tvoje izvorište, ušće i uvirište
Hladan znoj dok mi se sliva niz telo.
NESANICA
Nekada su snovi daleko od očiju.
Skriveni duboko u tišini noći
Među požutelim knjigama, starim sećanjima
Izbledelim fotogrfijama, zaboravljenim ljubavima
Ne mogu da se odazovu, pruže ruke, otvore dušu.
Litar krvi u plastičnoj flaši
Kilo mesa u najlonskoj kesi
Slezina i bubrezi na žaru
Trebalo bi da bude dosta da se skinu okovi, lanci
Oslobodiš se blede i gole nesanice.
Da se nahrane ptice grabljivice
Čopor besnih pasa lutalica
Ulični šetači u plavim žaketima
Noćne dame na visokim štiklama
Beskućnici u kutijama od frižidera i veš mašina
Za jedan minut na grudima usnule zore
Oblačan kišovit i sanjiv dan
Dugu noć ušuškanu u praznu postelju za dvoje
Oči umorne, upale, prazne
Od bdenja i nesanice da usne snažno i nežno.
DODIR LEDA
Teška mi je glava
Teža od kamena Oblutka
Kojim se obeležava šumska staza
Lopate mokre, žute zemlje Ilovače
Nastruganih kubika drva iz Amazonskih šuma
Tehničke vode sa ušća Dunava
Olovnih i tamnih oblaka sa dalekog istoka
Teška mi je glava
U koloniju crnih ratnika mrava
Roj zelenih gladnih skakavaca
Leglo puževa golaća
Nakot poljskih miševa
U suvoj travi da gledam
Teska mi je glava
Da budem žižak od zlata
Daleki pogled u slepim očima
Zaglavljen glas u iskrivljenim ustima
Veliko tamno slovo na belom papiru
Bez reči i pesme
U mrkloj noći.
Teška mi je glava
GAME
Ja sam onaj koji pali i gasi svetla
Podiže, spušta roletnu otvara prozor
Sluša muziku sa kompijutera
Budi te iz dosade, da vidi šta si
Plastičnim štapićem od osam gigabajta
Pretvoriću te u Cara od Javora
Darivaću ti maslačak da duneš
Da ti se otvare tri želje.
Prva želja da postaneš
Sjajna zvezda na dalekom nebu
U naručju mlečnog puta
Na jastuku Kentaura
Druga želja da postaneš jelen
Snažan,brz, veliki i lep da te jure, love i ubiju
Da završiš kao ukusan zalogaj u paprikašu od divljači
U luksuznom restoranu sa skupim vinima.
Treća želja da postaneš krtica
živiš pod zeljom,vidiš sve nijanse tame,
Čuješ snažne tonove tišine
Iskopas brojne tunele za izgubljene duše
Na kraju noći kad čarolija prođe
Bićeš senka u zagrljaju Javora
Nosićeš odelo od mahovine i lišaja
Mirisaćeš na buđ i vlagu
Čekajući da se ponovo
Upali žuta lampica na monitoru
Ispiše se ta čarobna reč na desktopu
„New game“ i igra počinje izpočetka
KASICA PRASICA
U usnulom uglu dečije sobe
Staroj i sivoj kartonskoj kutiji
Oslikanoj granama plesni i buđi
Među igračkama polomnjenim vozićima
Policajskim automblčićima vatrogasnim kamiončićima
Zaboravljenim slikovnicama izgriženim slagalicama
Našao sam moju kudravu, nasmejanu
Sa crvenom mašnicom oko vrata
Plastičnu, neuništivu kasicu prasicu
Bila je to iznova rođena ljubav
Ljubav na prvi pogled
Buket mirisnih ljubičica
Svečano pred ogledalom od žada
Kao pravi dobrica i anđeo
Obećao sam joj da ću svaku
Paru, dinar i evro
Dobijen za užinu žvake, cigare i pivo
Dati njoj i samo njoj na čuvanje.
Dok ne porastem, napunim osmnaest godina
Postanem svoj gazda,kupiću pesmu na crnom tržištu
Snimiću CD sa pop pesmama,gostovaću u novinama i na Tv-u
Pevaću glasno na plejbek, postaću svetska zvezda
Kupiću kuću sa bazenom, par kola, satova i starački dom
Biću slavan i bogat, biću bogat i slavan.
MUZEJ
Na zidu muzeja visi velika slika
Na slici livada sa veštačkom travom
Miriše i vonja ceo hol
U travi šareno jagnje, jagnje sa dve glave
Ispod slike na belom pravugaonom papirću
Piše sitnim slovima „Dve glave su pametnije od jedne“
„Deda, deda da li je istina ono istina što pise ispod slike“
Pita unuk dedu sav začuđen,
„Ne znam sine „ odgovori mu deda
Povuče ga za ruku da krenu dalje u razgledanje
Stopala dok mogu da im uđu u raketne cipele
Cipele od poliestera i plastike koje ne ostavljaju trag po mermeru
„Koje je ovo doba“? prošaputah Ja
„Koliko ima sati“ upita čovek sa leptir mašnom
Zelenoj košulji i plavim pantalonama.
„Kakvo je vreme napolju da li je dan ili je noć“? pita ćelava devojka
U žutom bodiju i crvenoj mini suknji.
„Da li je ovo budućnotst stigla u naše snove i rem fazu“? razmišljam ja glasno.
Robot na točkovima i daljinsko upravljanje
U haljini kućne pomoćnice ponudi me da sednem,
„Sedite i popite čaj od nane dok Vam naš dežurni tehničar
Resetuje čip na kori malog mozga i izbalansira ravnotežu
Onda možete da ustanete i krenete u novo razgledanje.
Nasmeja se Ono ili Ona sladunjavim osmehom dok mi je sipalo ili sipala čaj.
SUSRET
Sreo sam tišinu na ulici
Punoj ljudi, dece, kučića
Obučenu u belu haljinu,
Crvene čizme, plavi žaket.
Niz koji se spušta loknasta,
Duga crna kosa.
Ne bi je ni prepoznao ni osetio
Da nije ušla u gusti oblak
Dima od moje cigare kao da traži putokaz
Očešala se o moje levo rame, slonovsko uvo
Otisnuvši dubok trag lokni i parfema
Na mom modrom reveru.
U levoj ruci nosila je pun zembilj
Luka, kupusa, krompira
Jabuka, oraha i šljiva
Potrčala je brzo kao da se stidi, pravda
Zamaknuvši u pustu i bledu ulicu
Bez zažarenih buktinja u sveltosnom nizu.
Otvorila je siva drvena vrata bez ključa
Na prozoru nema zavesa žaluzina ni muškatli
Nije bilo mesta u mraku za pesmu, muziku, smeh
Centar sobe zauzimo je izlizan kuhinjski sto dve stolice
Na stolu tri knjige „ Mali Princ-Antoina de Saint Exuperya
Pesme Vaska Pope i Nosterdamusovo proročanstvo“.
U uglu sobe stari krevet
Crno beli televizor
Na televizoru Dnevnik
U kome je sedi pogureni voditelj
Sa naočarima poput ekrana
Poželeo dobro veče gledaocima.
NA ZIDINAMA TROJE
Razlio sam se u zvezde
Podno mesečevih obrva i očiju
Levo oko mu je plavo sa njim uzdiže velikaše i vidi budućnost
Desno oko mu je crno sa njim prebira po leševim i vidi prošlost
Pogleda smrznutog kao led i staklo
U reku Penelopinih suza
Prostirku izatkanu nitima tuge
Talase, snažne i velike vrtloge
Jezu i morska čudovišta
Na dan kad su mrtvi vojnici
Osvajali državu i blago
Heroji kada su bili hrana za mačeve
Kosti u telu Trojanskog konja
U igri bogova
Plesu ljubav i strasti
U treptaju vremena,
U uzdahu zemlje
Bez svetlosti, bez svetlosti.
GLAVA
Veliki i moćni zid
Od betona,čelika cigala i maltera
Puca, ruši se pod udarcima ljudske glave
Leti na sve strane, vrišti i jeca
U sitnim parčićima, velikim komdima.
Izgubio je svoju funkciju i smisao
Između zemlje i neba
Na raskrsnici dana i noći
Da okruži i zakloni malu kuću
Napravljenu od zemlje,pruća,blata i slame.
Pribežište za hodočasnike,pesnike, glumce i vojnike
Sestre majke i decu koja ne mogu da odrastu,
Nahrane se i napoje, postanu ljudi
Za jedno proleće, leto, jesen i zimu
U sećanju vremena.
Zid od betona,čelika cigala i maltera
Puca, ruši se pod udarcim ljudske glave
Leti na sve strane, vrišti i jeca u sitnim parčićima,
Glava je moćna ima mozak, oči, uši, nos
Usta, zube,jezik i tišinu.
ODRASTAO
Odrastao sam, rukave više nezavrćem
Nogavice mi se više nevuku po zemlji
Počeo sam da brojim korake
Da čitam novine i da idem na pijacu.
Govore mi da sam sazreo,
Rastu mi brkovi i brada
Šešir mi je postao tesan
Za kolo oblaka i jato ptica
Darivali su mi
Košulju da pokrijem golotinju,
Mašnu da svaki zalogaj svežem u čvor
Kaput da odem na posao i podignem platu.
Potrošim je na hleb, mleko, kafu
I kesicu Kiki bombona
Za komšijsku decu i ulične mačke
Mesčeve dame u plišanim žaketima.
Tapšu me po ramenu
Hvale postao si pravi čovek
Ja ćutim, smeškam se kiiselo
Bacam krajcericu i smišljam neku novu pesmu
O nekom drugom i trećem čoveku.
GOLEM
Ja sam Golem
Div od blata
Prizvan u veseloj dečijoj igri
Mame i tate
U oluji želja i masnih kolača
Mamine princeze obučene u bledo plavu haljinicu
I ćudljivog dečaka u kratkim patlonima
Poljupcem u čelo udahnuli su mi život tugu
Svezali mi zvono oko vrata
Deca da beže kad prođem ulicom
Ogrnuli su me crnim ogrtačem
Prašina da se vuče zamnom veliku sramotu da prekrijem
U ruke su mi da li štap od vrebe reku da zamutim
Stope sunca da pratim u mraku
Ja sam Golem
Ja sam zver
Imam snagu
Da pljunem na sve
Uronim u glib blato
Zubima ranu svoju da izjedem
Razbijem kčag crnog vina
Na smrt se kao zemlja nalijem
Ja sam Golem
Ja sam čudo
Imam moć
Bedem da srušim oko senki
Ispijenih očiju, uplakanih glasova
Otetih snova u oluji proleća
Na ulazu u grad, na izlazu iz šume
Vatru da izgazim
Petvorim se u prah pepeo i nestanem
NEDELJA
Pet i trideset vreme je za čaj i kolače
Uz melodiju sa pijanina
Čitam dnevnik malom krugu prijatelja
Plaćenih srebrnjacima da ćute,pomno slušaju
Aplaudiraju kod svake tačke i zareza.
Prvu pesmu sam napisao
U stranoj i nepoznatoj zemlji
U staroj kući,utočištu za izgubljenu decu
Decu koja su slaba, imaju krupne oči
Hladne ruke i bosa stopala.
Mole za mali zalogaj
Vole vas za svaki osmeh
Kada sam ih pitao za imena
Rekli su mi imena svetaca
Jovana, Pavla i Petra.
Nisam imao duha i snage
Da utonem u njihove misli
Ispružimo ruke, dodirnemo ptice i nebo
Ostao sam sam sa svojom pesmom
Ispisanom na parčetu papirne maramice.